Alex Kirby

Osiromaseni uranijum jos uvek muci Balkan

Municija sa osiromasenim uranijumom koju je koristio NATO sredinom 90-ih godina u Bosni i Hercegovini jos uvek zagadjuje vazduh i vodu tamo, izvestava UN.

Studija UN je napravila znacajan napredak u razumevanju toga kako se osiromaseni uranijum ponasa u zivotnoj sredini.

UN kaze da ce se osiromaseni uranijum koriscen u Iraku verovatno ponasati na isti nacin i treba da se budno prati.

Koalicione snage koje se bore u Iraku su vec koristile municiju sa osiromasenim uranijumom tamo.

Osiromaseni uranijum je teski metal, 1,7 puta gusci od olova. On je idealan za probijanje oklopa i koristi se uglavnom za napad na tenkove i druge oklopne mete.

Ministarstvo odbrane Velike Britanije, Pentagon i NATO kazu da on predstavlja mali rizik na bojnom polju ili kasnije, iako kazu da vojnici koji ulaze u vozila pogodjena municijom sa osiromasenim uranijum treba da nose zastitnu odecu.

Uzrok za zabrinutost

Web sajt Ministarstva odbrane kaze: "Mi priznajemo da bi moglo biti nekog malog rizika za nase osoblje od prasine od osiromasenog uranijuma ako rade nezasticeni blizu nekog vozila koje je nedavno pogodjeno munisijom sa osiromasenim uranijumom".

Ali UN su nasle kontaminaciju u Bosni i Hercegovini od oruzja koriscenog tamo 1994. i 1995.

Njihovi nalazi su detaljno navedeni u izvestaju `Osiromaseni uranijum u Bosni i Hercegovini`, kojeg je objavila Jedinica za post-konfliktnu procenu UN programa zastite zivotne sredine (PCAU).

Dr Klaus Toepfer, izvrsni direktor Unep-a kaze: "Ova otkrica se ne smeju posmatrati kao uzrok za uzbunu.

"Ipak, mi preporucujemo da se preduzmu predostrozne mere, narocito da se podzemna i pijaca voda blizu mesta gde je prisustvo OU potvrdjeno redovno prati".

"Nova i znacajna otkrica" koje ova studija identifikuje su:

Kontaminacija tla se javlja na niskim nivoima tamo gde su cvrsti fragmenti OU penetrirali, i ogranicena je na oko jedan ili dva metra oko tacke udara gde su fragmenti brzo korodirali, gubeci 25% svoje mase u roku od sedam godina. Oni ce korodirati kompletno u roku od 25-35 godina od udara. Ovo je prvi put da je pronadjena kontaminacija podzemnih voda sa osiromasenim uranijumom. Unep preporucuje koriscenje alternativnih vodenih izvora, pri cemu ce se uzimati uzorci nekoliko godina. Kontaminacija vazduha je pronadjena na dva odvojena mesta, ukljucujuci unutar dve zgrade, sto pokazuje da vetar ili ljudske aktivnosti mogu uznemiriti prasinu od osiromasenog uranijuma dugo posle samog dogadjaja.

Studija preporucuje prikupljanje fragmenata OU, pokrivanje kontaminiranih tacki asfaltom ili cistom zemljom, propisno uklanjanje OU materijala, vodjenje registra o kontaminiranim mestima i ispitivanje svih zdravstvenih tvrdnji.

Ona takodje zeli nedostajuce koordinate sest potvrdjenih mesta napada u Bosni i Hercegovini.

Ona se bazira na radu eksperata koji su ispitivali 15 mesta gadjanih municijom sa osiromasenim uranijumom. Unep je odabrao ta mesta iz podataka koje su dali NATO i lokalne vlasti.

Tim je nasao kontaminaciju i fragmente na tri mesta - Hadzici baza za popravku tenkova i skladiste municije i kasarne u Han Pijesku.

Rizik nije dokazan

Unep kaze da lokalno stanovnistvo, pa cak ni timovi za ciscenje mina "nisu dovoljno svesni rizika" i urgira na kampanju za povecanje svesnosti javnosti.

Svetska zdravstvena organizacija, koja je deo tima, zakljucila je da "zbog neodstatka propisne strategije vezano za rak i sistem prijavljivanja, tvrdnje o povecanim stopama stetnih zdravstvenih efekata od osiromasenog uranijuma se ne mogu dokazati".

Unep kaze: "Postojeci naucni podaci... ukazuju na to da je vrlo neverovatno da bi se osiromaseni uranijum mogao povezati sa nekim od prijavljenih zdravstvenih problema".

Ali Peka Havisto, koji predsedava projektima Unep-a vezano za osiromaseni uranijum, je rekao za BBC News Online: "Nema sveobuhvatnih podataka o raku, narocito iz ratnih godina.

"Mi smo uvek govorili da ako bi ljudi udisali prasinu nekoliko sati tokom napada, moglo bi biti rizika po zdravlje.

"Malo smo zabrinuti da nadjemo da sada mozemo izmeriti OU u podzemnim vodama i da nadjemo prasinu na artiljeriji u kasarnama.

"Ako se OU koristi u Iraku mislim da ce posledice biti slicne. To je nesto sto treba da se prati vrlo pomno".